|
Jupiter
|
Danas mi pridje starija zena, onako zagubljena kao i ja poslije karate uciteljice, u drugom gradu, ucini mi se izgubljenom, jer populacija koju snimih izgleda drugacije nego ona. ( i ja pride, jer sam se osjecala kao na drugom kontinentu, gdje srcedrapajuce familijarne price zubore svakodnevno, njihove narodne nosnje u velikom procentu, nakit...) Njena glava i frizura izgledase mi kao ruza, ali ona ruza koja je prosla i zivota i vremena. Iako niska i malo sirih gabarita, ona je bila velika, malo raspuhana, ruza u mojim mislima. Vjetar joj je sredio friz.
Pita me - "Jesi li Italijanka?". Objasnim joj na brzinu moju poslovnu geografiju gdje je masa Italijana (znam sve psovke, sve me naucili! no ih ne diram, jer su da se zeludac prevrne) i onih sto pricaju spanski i portugalski. Rekoh joj da lici na ruzu i da je vjerovatno Rose (Ruza). "Moje ime je Rose, i kako si izgovorila je kako moji kazu u Portugalu." Ona osjeti neku prisnost tako da zavuce ruku u svoju tasnu, balansirajuci ostale zembilje, i poce da kopa. " Trazis Gertrudu i nesto sto zvuci kao ruza, a nije ruza!" Rose izbaci afirmaciju i nastavi kopanje dok ne iskopa. "Those are my rosery, I do them every day everywhere, I do it for Fatima, I want you to have it too". Pitam je da mi objasni "rosery" i shvatim da je njen engleski slab kao i moj portugalski i univerzalno-vjerski, znajuci da prica o Fatimi, a ja o Guelphu, drugi grad, gdje je portugalska populaciaj dosta jaka. Htjela sam da je zagrlim, stisnem, ona dijeli ono sto je njoj drago. Moja Rose iskopa "rosery" sa dna svoje torbe, svoju brojanicu od bijelih perlica. Nisam, ne, nisam je zagrlila, jer sam osjetila da sam je zagrlila bez zagrljaja i da je ona toga svjesna. Dala mi je ikonu, evo sad gledam detalje, Velike Gertrude, i njenu molitvu za 1000 ljudskih dusa. [Nov.16.] Njena najdraza molitva, pa je ponavlja vise puta i kad i gdje stigne, tako da Rosina molitva je za hiljade i hiljade dusa. Veliko srce na grudima. Medju stranice je ugurala Isusovu kopiju fotografije na kvalitetnom papiru, fantastican rad sa zrakama, 3 zrake, sto izlaze iz srca, Rose rece da su zrake zivota dusa.
Nisam religiozna u smislu da sam ovisnik takav da moju vjeru potvrdim, ovjerim jednom sedmicno, da me drugi vide, i afirmisu nesto sto je vec ugravirano u meni. Svaku bogomolju na kojoj radih sam napustila kad procvjeta iz temelja, i sa strane posmatrala one kojima ta bogomolja ce znaciti vise kad je ja napustim, kad se vrata otvore za sluzbu. Bijah i u onim bogomoljama koje nisu sa nasih podneblja, bijah u onima gdje zena ne smije, makaze i garderoba cuda cine iz skakanja u muski pol, vidjeh najvece i najpoznatije od silnih religija sto postoje, vidjeh i najsitnije, vidjam ih ovdje, vidjam i neke "ujedinjene crkve", ili vec kako se zovu, i neke druge za koje pojma nemam od kojih frakcija izbauljase i zasto, niti se zamaram time. Ne vidim da treba da postoji nesto sto ljude razdvaja ili da se namece da se razdvaja. Sve molitve su lijepe, jer nisu agresivne i ne unistavaju.
I nesta, sa svim zembiljima, Rose, vjerovatno sa molitvom za Veliku Gertrudu.
|